Ovaj sajt rađen je sa namerom da predstavi i prikaže određene naučne stavove.
Zapravo po nekim osnovama ovo mogu biti filozofski stavovi. No bez obzira kako shvatali teme koje će biti zastupljene, one su izgrađene na postojećim naučnim osnovama. Ako postoje neka odstupanje od tih osnova, to onda znači da one mogu biti promenjene sa vremenom. To se u nauci i događalo tokom cele ljudske istorije! Nijedno shvatanje, ideja ili istina ne može biti jednom zauvek data. Sve to se tokom vremena moralo izgrađivati i nadograđivati. Tako i ovde postoji odstupanje od ustaljenih sagledavanje i ima takvih prikaza koji su pokušaj da se koriguje ono što se često do sada, sagledavalo jednostrano. Pod jednostranim se podrazumeva to da mnoge teorije mogu imati drugačija sagledavanja. Tako da bi se to moglo nazvati dvostrano ili višestrano sagledavanje. Vreme i preispitivanja tih analiza, koje su logične, mogu doneti jedan drugačiji stav o onome što je do sada postojalo u nauci.
Jasno je da se ne možemo uvek držati ideja koje su imali i koje imaju neki autoriteti. I te ideje lako mogu da se koriguju baš kao i sve druge. Zato uvek treba razmisliti o onome što su rekli ili mislili autoriteti, a to uporediti sa nečim drugim što ih koriguje. Ako je Aristotel dugo bio autoritet sa kojim se održavao geocentrični sistem, to ne znači da je njegovo mišljenje ostalo nepromenjivo.
Razlog više za to je što su taj autoritet koristili za versku dogmu, koja se nije ograničila od nasilja, iako je to po svome naučavanju trebala da učini! Aristotel je prestao da bude autoritet, onda kada se našao neko ko misli drugačije i ko je korigovao ono za šta je imalo osnove u logičkom zaključivanju. Vreme je pokazalo da je logika odgovarala činjenicama i one su nastavile dalje da se koriguju i daju nove zakone i otkrića sa kojima se uvek moglo napredovati u nauci. Sa Kopernikom je počelo sagledavanje nauke na osnovu činjenica koje logika potvrđuje. Otada se više nije moglo držati do autoriteta koji nisu u skladu ni sa logikom niti sa činjenicama. Posle njega su došli mnogi koji su dalje sledili i nadograđivali naučnu istinu na osnovu činjenica.
Sve do Ajnštajna to je išlo svojim ustaljenim tokom, ali nakon njegovih teorija nauka se nije više držala činjenica koje bi logika mogla da potvrđuje.
Otada u nauci su korišteni misaoni prikazi koji su više sledili teoriju, nego što se pokušavalo doći do dokaza koje bi ove teorije mogle da preispitaju na realnim činjenicama.
Zato je sve više onih koji kada se ozbiljnije posvete Ajnštajnovim radovima uviđaju da postoje nedoslednosti. One proističu iz toga da istinska nauka uvek ide u korak sa potrebom da se teorije preispitaju. Tek tada bi ono što se potvrdi u praksi, moglo dalje nadograđivati.
Problem nastaje onda kada se teorija ne može potvrđivati u praksi, a to znači da tada moraju uslediti određena korigovanja samih teorija.
Ajnštajn je sa svojim radovima dao osnove na kojima se nauka donekle razvijala. Ipak bez obzira koliko se mnogi danas oslanjali na njegove radove, treba imati na umu da ni on ne može zauvek ostati autorit koji se ne bi mogao korigovati. Dakle ne radi se o tome da se mnoge ideje potpuno odbace, već da se one koje su neodržive koriguju, dopune i postave kao nastavak onoga što je sa njime počelo. Jedino tako nauka i filozofska misao može da se razvija kako bi se nastavilo dalje izgrađivanje.
Hoking je nastavio da obrađuje teorije Ajnštajna, kao i mnogi pre njega. Po mnogim knjigama koje je napisao i koje se čitaju u svetu, moglo bi se reći da je on postao autoritet. Ali ako se neke predstave koje je on naveo u svojim knjigama sagledaju na drugačiji način, onda on svakako nije izneo i rekao nešto što je konačno. U osnovi ništa nije konačno dato. Uvek postoji vreme koje dolazi i uslovi pod kojima može nastati nešto drugo i drugačije! Pitanje je samo koliko je potrebno da prođe vremena da bi se to novo shvatilo i prihvatilo. Svakako da to mora biti logički zasnovano i u skladu sa činjenicama. Jedino tako to može da bude nastavak ili nadgradnja predhodnih ideja i shvatanja!
Na ovom sajtu biće predstavljene nove ideje sa kojima nije namera da se potpuno negiraju autoriteti, već pre svega da se oni koriguju na onim mestima i u onim shvatanjima gde postoje uslovi za to. PET DIMENZIJA je naslov koji ukazuje na potrebu da se prostor shvati ili bolje reći prikaže onakvim kakav on zaista i jeste. Budući da još uvek nisu postavljene granice sa kojima bi se prostor mogao prikazati ili ograničiti, onda je sigurno da se ni broj dimenzija koje ga do sada opisuju ne mogu ograničiti na četiri. To što je vreme postalo dimenzija sa kojom se donekle opisuje prostor, ne znači da je to konačan broj dimenzija.
Zapravo jedinstvo prostora i vremena opisano kroz prostorno vremenski kontinuitet, nemoguće je zamisliti bez kretanja.
A bilo koji prostor da sagledamo, znamo da u njemu postoje kretanja koja se mere brzinom. Svako merenje vremena ne bi se moglo definisati ako ne bi postojalo brzina sa kojima se meri određeno kretanje. Iz toga sledi da su vreme i brzina nerazdvojivo povezani u celinu. Zbog toga;
Za opis prostora ma koliki on bio, moraju se uračunati i vreme, ali i brzine kretanja koja postoje u tom prostoru! Tek onda kada se ove mere uklope u celinu, može se govoriti da stvarno postoji prostorno vremenski kontinuitet!
Većina teksta koji postoji na ovom mestu nastavak je ideja koje su obrađene na sajtu:
ANALOGIJA

ANALOGIJA opisuje prostor sa tri osnovne dimenzije.
Od kada je VREME postalo četvrta dimenzija prostora, od tada nastaje mogućnost da za opis prostora postoji PET DIMENZIJA!
ANALOGIJA opisuje se prostor sa osnovne tri dimenzije, i to na način koji je drugačiji od uobičajenih predstava koje postoje u svetu astronomije i astrofizike. Moglo bi se reći da je to uvod za tekstove koji postoji ovde. U svakom slučaju lakše će biti da se poveže sve to u celinu ako se pročita ono što je tamo dato. Sigurno je da će i ovde biti novih tekstova i detalja koji će se međusobno dopunjavati. Zato svako ko ima svoje mišljenje o ovome što je ovde napisano, može se bolje upoznati sa idejom koja bila početna.